Zbog čega bismo trebali željeti Hrvatsku u EU?

20. januar 2012. | Siniša RODIN

Rasprave o Europskoj uniji koje se vode u Hrvatskoj promašene su: zaboravlja se na glavnu tekovinu europskih integracija, mir i sigurnost građana, kako bi se javnost lakše zastrašila prijetnjom neoliberalnog Levijatana koji guta narode i države.

Solidarnost europskih naroda upisana je u genetski kod europske integracije, a sredstvo te integracije su ekonomska i politička suradnja. Stoga je potpuno promašeno isticati kako Hrvatska u Europsku uniju ulazi kako bi zaštitila svoje nacionalne interese. Jednako tako, promašeno je kritizirati Europsku uniju zbog toga što, navodno, nacionalne interese ne štiti dovoljno. Svrha Europske unije jednostavno nije zaštita nacionalnih interesa već izgradnja boljeg europskog društva utemeljenog na solidarnosti država članica, njihovih naroda i građana. Europska solidarnost ugrađena je u deklaraciju Roberta Šumana, francuskog ministra vanjskih poslova koji je izradio jedan od prvih političkih nacrta izvornih europskih zajednica, kao i u preambulu Ugovora o Europskoj uniji u kojoj se ističe želja za produbljivanje solidarnosti između europskih naroda uz poštovanje njihove povijesti, kulture i tradicija.

Druga velika ideja Europske unije je mirotvorstvo. Riječima Roberta Šumana, solidarnost u raspolaganju rijetkim resursima – ugljenom i čelikom – „dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć“. Sve europske države pozvane su priključiti se tom projektu i sudjelovati u izgradnji europskog zajedništva. Danas se ta ideja približila svom ispunjenju, Europska unija nije više elitni klub malobrojnih razvijenih država, ona je kontinentalni poredak u čijim okvirima europski narodi dijele sudbinu. Obje ideje, solidarnost i mir, pokazale su se uspješnima. U Europi već šezdeset godina nema rata, a razina ekonomskog blagostanja država članica je među najvišima u svijetu. Europska unija uspješno je integrirala stare europske države koje je u zatočeništvu držao Sovjetski savez i uključila ih u europsku maticu.

Mir i sigurnost – što je u tome loše?

Dva glavna sredstva europskog integracijskog procesa koji je stvorio Europsku uniju i koji promiče ideje solidarnosti i mirotvorstva su ekonomska i pravna integracija.

Ekonomska integracija zbiva se kroz stvaranje i funkcioniranje zajedničkog tržišta na kojemu se manje više slobodno kreću robe, usluge, radnici i kapital. Uređenje socijalnih prava zadaća je država članica, ali i Europska unija promiče socijalna prava zajamčena Europskom socijalnom poveljom iz 1961. godine, te Poveljom temeljnih socijalnih prava radnika iz 1989. godine. Socijalnoj politici posvećena je jedna čitava glava Ugovora o funkcioniranju Europske unije i promiče zapošljavanje, uvjete života i rada, socijalnu zaštitu i društveni dijalog, te se bori protiv društvene isključenosti. Ukratko, Europska unija nije neoliberalni instrument krupnog kapitala, već teži uspostavi uravnoteženog i društveno odgovornog socijalno-tržišnog gospodarstva koje, ukoliko baš želimo istraživati njegove korjene, počiva u ordo-liberalnoj njemačkoj ekonomskoj teoriji iz koje je izrasla njemačka država blagostanja.

Građani – jedini pravi dobitnici

Pravna integracija podupire ekonomske procese. Kritičari Europske unije često kritiziraju pravo EU ističući kako je ono nedemokratski formirano u udaljenim centrima moći, od osoba koje nisu nikome odgovorne, te kako norme prava Europske unije izravno ograničavaju državnu suverenost. Stvarnost je potpuno drugačija. Norme prava EU nastaju u procesu u kojemu je zajamčena demokratska participacija posredstvom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, a posredno putem kontrole nacionalne izvršne vlasti koja donosi odluke u Vijeću, od strane nacionalnih parlamenata. Državljani država članica su subjekti prava Europske unije i ne samo da sudjeluju u stvaranju prava, već se na pravo EU mogu izravno pozivati pred nacionalnim sudovima. Europsko pravo ograničava regulatornu autonomiju država članica, ali to čini u korist pojedinaca, koji stječu nova prava koja su sudovi obavezni štititi. Budući da su građani Europske unije, pojedinci imaju više prava kada je njihova država članica Europske unije nego ako ostane izvan nje.

Iz navedenoga postaje jasno da je apsurdno težiti članstvu u Europskoj uniji pod egidom zaštite apstraktnog nacionalnog interesa, kao što je iz istih pobuda apsurdno zagovarati ostanak izvan nje. Država nije apstraktna kreacija bez sadržaja. Ciljevi države ograničeni su pravima i slobodama njenih građana i svaka će ih razumna državna vlast nastojati zaštititi i uvećati.

Upravo su građani država članica najveći dobitnici članstva u Europskoj uniji. Europska unija nije ‘igra sa zbrojem nula’ u kojoj netko uvijek nužno gubi a drugi uvijek nužno dobiva. Ekonomski je dokazano da uklanjanje trgovinskih barijera stvara dobitak za sve, na dobrobit kako država članica, tako i njihovih građana. Međutim, da bi se dobrobiti zajedničkog tržišta moglo iskoristiti, valja igrati prema pravilima. Pri tome je najveća opasnost nevoljnost država da u potpunosti provedu pravila zajedničkog tržišta i omoguće ravnopravnu tržišnu utakmicu na igralištu koje nije nagnuto u korist domaće ekipe.

Protivnici Europske unije upirati će prst u države poput Grčke i Mađarske koje su na rubu ekonomske propasti. Jedan je od razloga što nisu igrale prema pravilima. Grčka je postala članicom Europske unije 1981. godine i od tada nije u potpunosti liberalizirala veliki dio svog gospodarstva, što je dovelo do zaostajanja u konkurentnosti i nedostatka investicijskog kapitala. Mađarska, koja je postala članicom 2004. godine, nepotpuno je uskladila svoje pravo sa zakonima zajedničkog tržišta. Međutim, i Grčka i Mađarska danas su neusporedivo bogatije države nego što su bile prije pristupanja Europskoj uniji. Hrvatska još uvijek može izbjeći njihove greške.

Ipak, kritičari Europske unije možda u jednome imaju pravo. Države članice, pritisnute globalnom ekonomskom krizom, zapostavile su izvornu ideju solidarnosti i okrenule se sebi samima. Međutim, rješenje ne leži u dezintegraciji već, upravo suprotno, u jačoj tržišnoj integraciji i stvaranju instrumenata koji će moći pružiti zajednički odgovor. Kriza Eura prvenstveno je kriza političkog odlučivanja i kredibiliteta, a odgovor na nju leži u više a ne manje europske integracije. Ako Njemačka i Francuska ne mogu same, a tko uopće može? Oni koji smatraju da je Europska unija instrument u rukama krupnog multinacionalnog kapitala najprije moraju odgovoriti na pitanje kako bi od tog istog kapitala svoje građane zaštitila svaka država sama za sebe.

Naravno, Europska unija ima i brojne nedostatke. Složeni i nepregledni postupci donošenja odluka udaljeni su od oka i nadzora građana. Sustav koji se temelji na de facto konsenzusu 27 država članica je inertan. Zajednička pravila teško je prilagoditi potrebama sviju. Provedba prava EU ovisi o nacionalnim sudovima i javnoj upravi koji ponekad tu zadaću obavljaju neznalački i nerado. Nedovršeno unutarnje tržište i opstanak određenog broja nacionalnih prepreka umanjuje efikasnost ekonomske integracije. Unija ima problema osigurati poštivanje svojih temeljnih pravila i vrijednosti u nekim državama. Sve to, međutim, nisu razlozi zbog kojih bi trebalo odbiti članstvo u Europskoj uniji. Hrvatska je povijesni dio Europe i njeni građani moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za budućnost kontinenta i djelovati kako bi Europska unija postala boljom. Čak i u slučaju nevjerovatnog scenarija kojega spominju kritičari Europske unije, kada bi se Europska unija raspala, na njenim temeljima i vrijednostima nastala bi nova europska ogranizacija, kao što su Ujedinjeni narodi nastali na temeljima Lige naroda. I u tom slučaju bilo bi znatno bolje novu europsku arhitekturu graditi zajednički iznutra nego je promatrati izvana.

Zbog čega bismo, dakle, trebali težiti članstvu u Europskoj uniji? Prvenstveno zbog toga što se pridružujemo zajednici slobodnih europskih naroda koji zajednički ostvaruju svoje ciljeve i sporna pitanja rješavaju kroz dijalog. Stoga što vjerujemo u europske vrijednosti koje uključuju slobodu, ravnopravnost, solidarnost, vladavinu prava i ljudsko dostojanstvo. Stoga što smo svjesni da izvan zajednice nijedna europska država ne može riješiti ključne probleme svojih građana niti im osigurati ekonomske slobode i socijalna prava. Stoga što težimo ostvarivanju uravnoteženog socijalno-tržišnog uređenja koje putem slobodne trgovine može osloboditi ekonomski potencijal i građanima osigurati socijalnu sigurnost. Stoga što smo solidarni s građanima Europske unije kakvima ulaskom u članstvo i sami postajemo a, poznato je, kako nas uči Aristotel, izvan političke zajednice žive samo zvijeri ili Bogovi.

*Tekst preuzet sa stranice Tportal.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s